Bigvanid; smanjuje jetrenu glukoneogenezu i poboljšava inzulinsku osjetljivost.
Bigvanid; smanjuje jetrenu glukoneogenezu i poboljšava inzulinsku osjetljivost.
Šećerna bolest tipa 2, samostalno ili u kombinaciji.
Obični oblik: obično 1500–2000 mg/dan uz obroke, u 2–3 doze; maks. 3000 mg/dan uz urednu bubrežnu funkciju. XR: početno 500 mg uz večeru, obično 1000–2000 mg/dan; maks. 2000 mg/dan za navedeni režim.
Radi podnošljivosti krenuti nisko i povećavati za 500 mg približno svakih 10–15 dana prema glikemiji i probavnim nuspojavama.
HbA1c, eGFR prije i najmanje godišnje; stariji/rizični svakih 3–6 mjeseci. B12 kod anemije ili nove/pogoršane neuropatije; periodično u rizičnih.
Alkohol, lijekovi koji pogoršavaju bubrežnu funkciju i jodni kontrast povećavaju rizik laktacidoze.
Proljev, mučnina, manjak B12; rijetka laktacidoza. Sam uglavnom ne uzrokuje hipoglikemiju. Privremeno obustaviti kod dehidracije, sepse, hipoksije ili akutnog bubrežnog oštećenja.
eGFR 45–59: maks. 2000 mg/dan; 30–44: maks. 1000 mg/dan; <30: kontraindiciran. Kod eGFR 30–59 početna doza najviše polovica maksimuma, nakon procjene rizika. Jodni intravaskularni kontrast: obustaviti prije/u vrijeme pretrage; ponovno nakon ≥48 h uz stabilnu bubrežnu funkciju.